Ševizam - filozofija.

Svi smo svjedoci i zivimo u vremenu Seve. Ali krenucu iz pocetka...

Jos kao mlad Sevica je dobio dar za propovjed. U kafanama, na ulici, na lokalnoj pijaci ispod tezge, na trgovima, gdje god, Seva propovjeda uvjek sa istim zarom, sa istom univerzalnoscu njegovog izrazavanja. Transcedentno, prije svega mudro, Seva istrajava u svojoj ideji ''pokrstavanja'' i ne odustaje u svojoj namjeri.

Mogao Vam se javiti u snovima, no ako ne meditirate ili niste budista, mogli ste ga vidjeti na TV stanici. Ovaj mistik, mudrac se pojavljuje cesto u emisiji ''Nocna Mora'' i tu vrsi svojue propovjedi. Takodje popularizacijom interneta imamo mogucnost cuti njegove premudre rijeci:
https://www.youtube.com/watch?v=dFoSM4O3pZU
Cak je u nekim predavanjima presao svaku granicu ljudskog napora da nam pokaze istinu:
https://www.youtube.com/watch?v=LU_AJn4wCck

Uprkos svemu, Seva istrajava, a njegov radni kolega Zeljko Malnar nam ukazuje i na njegovo pisano prosvetiteljsko djelo:

*Željko Malnar
ŠEViN FILOZOFSKI UZLET

Došlo je vrijeme da dobro čuvane tajne moje male i drage države ugledaju svjetlo dana i da služe mom dragom narodu na isti način na koji svjetiljka služi lopovu kada noću provali u kuću.

Zbog toga sam prisiljen „baciti bisere pred svinje“ i progovoriti o najvećem biseru kojeg su „svinje“ ikad vidjele. Taj biser je Zvonimir Levačić – Ševa, najveći filozof kojeg je Republika Peščenica podarila svijetu.

On je religijski filozof koji nije iz filozofije došao do religije, već je od religije došao do filozofije.

Nema sumnje (osim toga postoje i svjedoci) da je sva misao, sve duhovno biće Ševino, već od rane mladosti, hrlilo ka Bogu.

Razdoblje ateizma – kao što je poznato svima onima koji su cinkali vjernike, a danas sjede u prvim redovima na polnoćki – ni Ševa nije uspio izbjeći. Kod njega to trajalo kratkotrajno. Ali ni tada se Ševa nije zadovoljavao onim ograničenim pozitivizmom kojeg su mladi ljudi sedamdesetih, na čelu sa Budišom, tako lako usvajali. Već u najranijoj mladosti zanosio se je Spinozom i Schopenhauerom i poslije njemačkim idealistima. Počeo je proučavati antiku i ubrzo pred sebe postavlja zadatak da stvori religijsku filozofiju. Nije on pokušavao otkriti toplu vodu. Znao je da svaka filozofija teži da bude religijska. Njegovi preci Platon i Plotin, čak i Aristotel, govorili su da im je cilj pokazati da svijet, u ovom ili onom obliku, rukovodi i organizira, ne providnost slijepih sila, već viši princip pred kojim se obično ljudsko saznanje, koje osjeća svoju ograničenost, radosno i s divljenjem poklanja.

Čak i materijalistička učenja prošlosti, u skrivenom obliku, sadrže u sebi takvo „idealističko“ polazište. Pjesme Lukrecija, Dantea ili Boccaccia ne samo da opisuju nego i objašnjavaju zavist naših suvremenika koji neće, ili ne znaju, da se odreknu materijalističkih svjetonazora. Ševa, pak, proslavlja i pjeva hvalospjeve, jer zna da dolazi vrijeme kad će religija, konačno i zauvijek, biti jedno s filozofijom, jer je izvor posljednje i najviše istine uvijek bio i bit će jedan.

„Imamo li mi pravo misliti drukčije?“pita se u svojim radovima Ševa.

U srednjem vijeku postojala je teorija o dvojakoj istini. Poslije Descartesa i Spinoze pa onda pogotovo poslije Leibniza, Kanta i Hegela, tko bi se usudio obnoviti srednjovjekovne istine?

Nitko osim Ševe.

Ali Ševa to neće.

On tvrdi da su čak i srednjovjekovni monasi-filozofi izmislili tu teoriju jedino zato da oslobode „slobodnu misao“ od crkvenog jarma. I njima se „dvojaka istina“ činila isto takvom nedopustivom besmislicom kao i nama.

No, ako je tako, onda se svi imamo pravo upitati: “Što je to religijska filozofija?“

I čemu je potrebna kad imamo – filozofiju?

Imalo bi smisla da se govori o filozofiji religije. Dapače! Ševa misli da ima smisla pozvati religiju na sud filozofije, onaj sud pred kojim je, kako Ševa kaže, obvezno da se pojavi sve ono što postoji na svijetu kako bi dobilo opravdanje – čak i dozvolu za svoje postojanje.

Razum zahtijeva odgovornost istine, ljepote i dobra.

Religija, tvrdi Ševa, ukoliko želi da se spasi od propadanja, obvezna je da se opravda pred filozofijom i da dokaže kako je po zakonitoj osnovi ušla u naše živote.

„Odakle religije uzimaju svoje istine?“ nije se upitao nitko prije Ševe. Ako postoji netko njegov odgovor može biti dvojak. On može opravdati religiju, kao što je dosad opravdavao ljepotu, dobro, istinu. A možda je i osudi premda, kako kaže Ciceron, do sada nije mogao sresti, čak ni među divljacima, takav narod koji nije imao religiju.

„To je činjenica!“ kaže Ševa „Ali činjenice ne opravdavaju“, dodaje on i nastavlja: „Do sada nije bilo ni naroda koji nije ratovao. Opravdava li to rat i da li to onda govori u korist ratovanja ili rata općenito? Kad religija ništa bolje ne bi mogla da smisli ona bi bila beznadno izgubljena. Ako se ona uspaniči i iz straha potraži spas u svom društvenom značaju i ako počne da propovijeda kako ona oplemenjuje ljude, ukrašava im život itd., ona je propala.

Jednom riječju, ako se religija mora opravdavati, ukoliko nad njom bude sudac, čak i u obliku Stvoritelja, onda je to za nju loše. S njom se može i mora dogoditi isto ono što se dogodilo sa metafizikom. Dok metafizici nije palo napamet da istražuje svoja zakonska prava na postojanje, ona je kako tako živjela. Ali kad ju je Kant nagovorio da se dobrovoljno javi na sud razuma, ona se odmah pokazala lišenom svih prava raspolaganja. Matematika, odlučio je sud, ima pravo, matematička nauka, također. Čak je i empirijskim naukama bilo dopušteno da nastave svoje postojanje. Metafizika je, pak, bila osuđena na bespovratnu propast.“

Ševa opominje, u svojim filozofskim raspravama, i na to da je Kantu bila namjera da metafiziku istjera izvan granica filozofije, kao što je danas nekima namjera da i religiju istjeraju izvan granica filozofije. Naročito opasan u tom smislu za Ševu je prof. Kangrga.

Mi smo već bili na dobro putu da profesora maknemo. Ali profesor je dva tri puta, „Kod Hampija“, ubio nas. I to cugom. Sad čekamo da ostari, ali on ni to neće. Kao da mu se ne da.

Ja samo moram reći da je Ševa, zadavši sebi za cilj da stvori religijsku filozofiju, odveo religiju u istu onu zamku u koju je nekada Kant odveo metafiziku i na taj način, protiv svoje volje, stao na stranu onoga što svi smatramo najvećim zlom i nepomirljivim neprijateljem čovječanstva, a kojega su ljudi nazvali - Antikristom.

Slava Sevici!
https://www.youtube.com/watch?v=mzKVZLcvKzg

PREOSTAJE NAM SAMO DA SE MOLIMO:

https://www.youtube.com/watch?v=j-Ppj0hLs2o

Amin.

Filozofija Republike Peščenice
Filozofija, ako nije na ulici, mrtva je. Vezana je uz određene uske krugove intelektualaca i ne funkcionira. Na ulici, ona se skinula i postala slična prostitutki te tako ušla u razgovore između Ševe, Tarzana, Ismeta, Brace Cro Roma i mene. Na tako jedan popularan način ona je dobila dostojanstvo koje je u proteklom stoljeću izgubila, objašnjavao nam je Malnar

Razgovarala Vladimira PALEČEK
Snimio Milivoj KEBER
Predsjednik Republike Peščenice, istraživač, putopisac i voditelj kontroverznog Nightmare Stagea Željko Malnar proteklog je tjedna, uz nazočnost svojih ministara i prijatelja, promovirao svoju novu knjigu “Filozofija Republike Peščenice”.

“Ako su Francuz Descartes, nizozemski Židov Spinoza i Nijemac Leibniz dali racionalistički okvir silnom zamahu matematike i mehanike u 17. stoljeću, onda ja imam pravo u 20. stoljeću dati zamah primitivizmu, pokvarenosti i zavisti. Te vrijednosti obilježavaju ovo naše vrijeme, kao što su matematika i mehanika obilježavale 17. stoljeće”, pojašnjava Malnar u uvodu knjige nastale u seriji razgovora koje je vodio proteklih deset godina, otkako je odlučio velike misli antičkih, renesansnih i filozofa prošlog stoljeća dovesti na peščeničke ulice.
- Zapravo, filozofija, ako nije na ulici, mrtva je - ističe. Vezana je uz određene uske krugove intelektualaca i ne funkcionira. Na ulici, ona se skinula i postala slična prostitutki te tako ušla u razgovore između Ševe, Tarzana, Ismeta, Brace Cro Roma i mene. Na tako jedan popularan način ona je dobila dostojanstvo koje je u proteklom stoljeću izgubila. Tehnologija, laptopi i kompjutori omogućili su komunikaciju među ljudima, ali oni su zaboravili na filozofiju. E, mi smo je, hvala Bogu, oživili i ona sada živi u mojoj Republici Peščenici, tako da velike misli velikih filozofa koji su posvetili svoje živote pitanjima poput: što je ljubav, što je Bog i tko sam ja, sada Povjerljivo: Karamarko, Kišević, Jagatić, Degenžive u našim uobičajenim razgovorima. To je moj uspjeh. Trebalo mi je deset godina da ga ostvarim, a rezultat je ova mala knjiga za koju mislim da je genijalna, normalno, i jer sam njezin autor.
Niste se bojali da ćete biti usamljeni u tom dovođenju filozofije na ulice? Rijetki su ljubitelji filozofije u modernom dobu.
Znao sam ja to, zato sam je doveo u normalne razgovore “Kod Mike” između ministra, mene i mojih članova VONS-a. Knjigu će svi pročitati očekujući zajebanciju, a filozofiju i filozofske misli tako ću im ufurati na mala vrata. Mislim da je to veliki uspjeh.
Kakve su dosadašnje reakcije Vaših građana na filozofiju?
U prvom planu: Jajan, Ševa i SlađanaFantastične. Kad netko govori određene Platonove, Aristotelove, Leibnizove ili Kantove misli, on ne zna tko ih je napisao, ali ponavlja ih i oko toga se svađa. To su teme naših diskusija, čak i u pijanom stanju.
Na mala vrata sam inkarnirao nekadašnje grčke gozbe na kojima bi se veliki mislioci ponapijali i govorili filozofiju života. E, to sad izgleda tako “Kod Mike” i to je strašno velika stvar.
Tko je najviše utjecao na Vašu filozofiju?
Indija i indijski mislioci koje je Aleksandar Makedonski nakon svog pohoda približio grčkim misliocima i napravio most između Istoka i Zapada. Čak mislim da i ova filozofija, koja je vrlo ozbiljna, govori o tome mostu između Istoka i Zapada.
Kome bi ova knjiga mogla najviše koristiti? Tko bi iz nje mogao najviše naučiti?
Onaj zadnji jebivjetar koji nikada ne bi uzeo u ruke Platonovu Državu, Nitzchea ili Kanta, o Marxu da ne govorimo. Upravo je to namjena knjige: da je pročitaju oni koji ne čitaju čak ni novine. Htjet će doznati kako se Ševa i ja zajebavamo, a onda će ih sjebati Platon.
Ima li mjesta komparacijama između kolumni koje već dugo pišete u Globusu i “Filozofije”?
Što je slatka vlast!Kako ne. Ima tu puno tekstova koje sam, doduše samo u uvodima, u Globusu pisao, ali oni su sada do kraja osmišljeni.
Zanimljivo je da je knjigu, preko profesora na Hrvatskim studijima, dr. sc. Jure Zovka, do sada vidjelo nekoliko vrhunskih europskih mislioca, koji su pali u nesvijest kad su je pročitali. Čak su me zvali da održim predavanje na njihovu simpoziju. Naravno da sam odbio, jer mi ne treba reputacija u tom smislu. Dovoljna mi je reputacija jebivjetra i zajebanta.

Jedan dio kultne emisije Nocna Mora, uzivajte:
https://www.youtube.com/watch?v=s2GvXvYj3EU

I naravno, sam UCITELJ drzi propovjed:
https://www.youtube.com/watch?v=rdBc17HeP7A&playnext_from=TL&videos=YfUwausfHV0&feature=grec

Bow down...

Baraba ::

Svi smo svjedoci i zivimo u vremenu Seve.

Nope, ne zivimo u dobu propalog klempavog alkosa... to smece djubri zemlju.

Seva je rekao ''da'' i ja mu vjerujem na rijec.

Da se jos jednom podsjetimo:
SLAVA TI SEVA I HVALA TI ZA SVE!!!
OU TAI!